Inspirativna životna priča iz susjedstva

Ana F. (35)

Na svoj prvi ultrazvuk pregled dojki, zapravo točnije rečeno na svoj prvi pregled dojki ikad, otišla sam nakon što sam na lijevoj dojci opipala nešto čudno, nešto nepoznato, nešto tvrdo i okruglo poput lješnjaka, tuširajući se dok je moja 10-mjesečna beba spavala u sobi pored. To su bili dani moje najveće sreće, dani za koje sam mislila da su mi najljepši u životu. Uživala sam u prvim Katarininim riječima, njezinim pokušajima prvih koraka, misleći da ništa ne može poremetiti moju sreću, ne sluteći ni u najgoroj noćnoj mori ono što je slijedilo u mjesecima koji su dolazili. Čak me ni kvržica koju sam napipala nije uplašila. Bila sam uvjerena da je to nešto, to nešto nepoznato u mom tijelu, samo ostatak zgrušanog mlijeka nastao nakon prestanka dojenja. Da stvar bude još gora, uvjerena u bezazlenost i benignost te male loptice, u tom trenu nisam niti pomislila da bih trebala otići liječniku.